Žena Premudroga Solomuna zagleda se u nekaka drugog cara, i namisli da ostavi prvog muža i da bježi ovome drugome; ali nikako nije mogla da se ukrade, jer ju je Solomun vrlo čuvao; zato se dogovori s ovijem drugijem carem te joj pošalje nešto te popije pa se učini mrtva. Kad ona tako umre, Solomun joj osiječe mali prst u ruke da vidi je li zaista umrla, a kad vide da žena ne osjeća ništa nego da je mrtva, onda je zakopa. A onaj car naredi svoje ljude, te je noću iskopaju i donesu njemu i on joj opet nekako povrati život, i uzevši je za ženu stane s njome življeti. Kad Premudri Solomun dozna šta je bilo od njegove žene on se digne da je traži, i povede sa sobom dosta naoružanijeh ljudi, pa kad dođe blizu stolice onoga cara što mu je ženu uzeo, ostavi ljude u šumi kazavši im kad čuju truba da zatrubi, onda da idu na njezin glas njemu u pomoć noseći svaki pred sobom zelenu šumnatu granu, a on otide sam u carev dvor. Kad tamo, a to žena sa slugama sama u dvoru, a car otišao u lov. Kad žena opazi svojega prvog muža, ona se poplaši, ali opet nekako prevari, te ga u jednoj sobi zatvori. Kad car dođe iz lova, žena mu kaže da je došao Premudri Solomun, i da je u toj i toj sobi zatvoren.

Nego veli idi sad odmah k njemu u sobu te ga posijeci; ali nemoj se šaliti da išto počneš s njim govoriti, jer ako ga pustiš samo jednu riječ da progovori, prevariće te.

Car s golom sabljom u rukama otvori vrata i pođe k Premudrom Solomunu da mu osiječe glavu. Solomun je mirno i bez straha sjedio na jastuku, pa kad vidi ovoga đe ide k njemu sa sabljom, a on se nasmije. Kad car to vidi, nije se mogao uzdržati da ga ne zapita zašto se smije. A Solomun mu odgovori da se smije đe car cara hoće da pogubi na ženskom uzglavlju. Car ga onda upita:

A da kako?

A Solomun mu odgovori:

Ja sam već u tvojim rukama; sveži me pa izvedi na polje iza grada te me pogubi na vidiku, pa prije nego me pogubiš, zapovijedi da se tri puta zatrubi u trubu da čuje svatko i ko hoće da može doći da vidi, pa će poći i gora da gleda đe car cara gubi.

Car to posluša osobito da vidi da li je istina da će i gora poći da gleda đe car cara gubi. Pa onda sveže Solomuna i metne ga na jedna prosta kola, pa ga sa svojim momcima i dvoranima povede na polje da pogubi. Kad su tako išli, Solomun se kroz kola bio zagledao u prednje točkove, pak se ujedanput nasmije. Car koji je pored njega jahao na konju zapita ga zašto se smije, a on mu odgovori:

Smijem se gledajući kako jedna gobela u kao a druga iz kala.

Onda car okrenuvši glavu od njega rekne:

Hvala bogu, ljudi govore Premudri Solomun, a on budala!

Kad u tom dođu na mjesto đe hoće da ga pogube, car zapovijedi te se jedanput zatrubi. Kako čuju trubu vojnici Solomunovi, oni se krenu. Kad se drugi put zatrubi, oni se stanu primicati, ali se ljudi nijesu viđeli nego samo zelene grane pred njima kao gora. Car se tome vrlo začudi i uvjeri se da je istina što mu je Solomun kazao, pa zapovijedi te se zatrubi i treći put; utom Solomunovi vojnici stignu na ono mjesto te Solomuna otmu, a cara i sve njegove momke i dvorane pohvataju i pobiju.