Bila tri brata, pa na belome svetu ništa više nisu imala do jednu krušku, te bi tu krušku redom čuvali: jedan bi ostao kod kruške, a druga dvojica išla bi u nadnicu. Jednoć bog pošlje anđela da vidi kako ova braća žive pa ako zlo žive da im da bolju hranu. Kad anđeo božji siđe na zemlju, pretvori se u prosjaka, pa došavši k onome što čuva krušku zamoli ga da mu da jednu krušku. Od uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče:
Evo ti od mojih krušaka, od bratinskih ne mogu ti dati.
Anđeo mu zahvali i otide. Kad sutradan ostane drugi brat da čuva krušku, dođe opet anđeo pa ga zamoli da mu da jednu krušku. I on mu uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče:
Evo ti od mojih krušaka, od bratinskih ne mogu ti dati.
Anđeo i njemu zahvali i otide. Kad bude red na trečega brata da čuva krušku, opet dođe anđeo i zamoli u njega da mu da jednu krušku. I on mu uzbere od svojih krušaka, pa mu da i reče:
Evo ti od mojih krušaka, od bratinskih ne mogu ti dati.
Kad bude četvrti dan, anđeo se načini kaluđer, pa dođe rano ujutru i zateče ih svu trojicu kod kuće, pa im reče:
Hajdete za mnom da vam dam bolju hranu.
Oni pođu zanjim bez reči. Kad dođu na jedan veliki potok, voda teče, sve uji, onda zapita anđeo najstarijeg brata:
Šta bi ti da ti je?
A on odgovori:
Da je sve vino od ove vode, pa da je moje.
Anđeo prekrsti štapom, a to mesto vode poteče vino: tu se burad opravljaju, tu se voni sipa, ljudi rade, selo čitavo. Onda ga anđeo ostavi onde i reče mu:
Eto ti što se želeo, sad živi.
Pa uzme onu dvojicu i pođe s njima dalje. Kad dođu na jedno polje, a tu golub prekrilio polje. Onda zapita anđeo srednjega brata:
Šta bi ti sad želeo?
A on odgovori:
Da su to sve ovce, pa da su moje.
Božji anđeo prekrsti polje štapom, a to sve mesto golubova ovce: tu su stanovi, jedne žene stoku muzu, jedne mleko razlivaju, jedne skorup skidaju, jedne sir sire, jedne maslo tope; tu se načini i kozara, jedni seku, jedni mere, jedni novce primaju, ljudi rade, čitavo selo. Onda mu reče anđeo:
Eto ti što si želeo.
Pa uzme najmlađega brata i pođe s njim preko polja pa ga zapita:
A šta bi ti hteo?
On mu odgovori:
Ja ne bih ništa drugo, već da mi bog da ženu od prave krvi hrišćanske.
Onda mu anđeo reče:
O! To je teško dobiti; u svemu svetu samo tri imaju: dve su žene, a jedna je devojka, i nju prose dvoji prosioci.
Idući tako za dugo, dođu u jedan grad gde je bio car i u njega kći od prave krvi hrišćanske. Kad dođu u grad odmah otidu k caru da prose u njega devojku. Kad oni tamo, a dva cara došli da je prose i metnuli jabuke na sto. Onda i oni svoju jabuku metnu pored onih. Kad ih car sagleda, reče svima koji su se onde desili:
Šta ćemo sad: ono su carevi, a ovo su kao prosjaci prema njima?
Onda će anđeo reći:
Znate li šta? Ovako da uredimo: neka uzme devojka tri loze, pa neka posadi u bašči namenjujući koju kome hoće, pa na čijoj lozi sutra bude grožđe, za onoga neka pođe devojka.
Oni svi na to pristanu: devojka posadi tri loze i svakome nameni po jednu. Kad ujutru, a to na lozi onoga siromaha grožđe. Onda car nemadne kud, nego da kćer onome bratu najmlađemu, pa odmah u crkvu te se venčaju. Pošto se venčaju, anđeo ih odvede u šumu pa ih ostavi onde i oni stanu živeti u šumi za godinu dana. A kad se navrši godina, reče bog opet anđelu:
Idi vidi kako one sirote žive. Ako teško žive, podaj im bolju hranu.
Kad anđeo siđe na zemlju, opet se pretvori u prosjaka, pa otide k onome što mu potok teče vinom i zamoli u njega čašu vina, a on ga odbije govoreći:
Da dajem svakome po čašu vina, ne bi toga bilo.
Kad to čuje anđeo, prekrsti štakom, a potok poteče vodom kao i pre, pa onda reče onome bratu:
Nije to za tebe; idi ti pod krušku, pa čuvaj krušku.
Potom otide anđeo odande i dođe k onome drugom što su mu ovce polje prekrilile i zamoli se da mu udeli jednu krišku sira, a on ga odbije govoreći:
Da ja delim svakome po krišku sira, ne bi toga bilo.
Kad to čuje anđeo, prekrsti štakom, a to od ovaca prnu golubovi, pa onda reče onome bratu:
Nije to za tebe; idi ti pod krušku, pa čuvaj krušku.
Najposle otide anđeo i najmlađemu da vidi kako i on živi, kad tamo, a on sa svojom ženom u šumi živi siromaški u jednoj kolebi. On se zamoli da ga prime da prenoći, a oni ga sa svim srcem prime i stanu se moliti da im oprosti što ga ne mogu dočekati kako bi želeli, ''mi smo'', vele, ''siromasi ljudi''.
Anđeo im odgovori:
Ništa zato, ja sam zadovoljan onim što ima.
Oni onda šta će da rade? Žita nisu imali da mese pravi hleb, nego su tukli koru od kojekaka drveća i od toga hleb mesili. Takovi hleb umesi žena i sad za gosta i metne ga pod crepnju da se peče, pak stanu razgovarati gosta. Kad posle oni ogledaju je li im taj hleb pečen, a to pod crepnjom pravi hleb, narastao, ništa ti lepše, i digao crepnju nad sobom. Kad oni to vide, dignu ruke bogu:
Hvala ti, bože, te možemo gosta ugostiti!
Pošto iznesu hlebac pred gosta, donesu tikvu s vodom, pa kad stanu piti, a to u tikvi vino. Onda anđeo prekrsti štakom kolebu, i na onome mestu stvore se carski dvori i u njima svega dosta. Tada ih blagoslovi anđeo i ostavi onde, te su srećno živeli do svoga veka.